Danas sam negdje drugdje. Ne tamo gdje sam bila juče, probudila me tjeskoba jučerašnje kože. Pretpostavljala sam da mora nekako da se promijeni, prilagodi. Ona meni, a ne ja njoj. Baš zato znam da nisam kao juče, jer juče bih ja sigurno bila ta koja se prilagođava. Stiskala bih se, savijala, malo pogurala i uklopila. Barem nakratko, jer bih poslije određenog vremena osjetila bolnu ukočenost usljed "nakerečenosti" u sopstvenoj koži. Eto dijagnoze!
E, danas nije taj dan! Danas je sunčano, toplo i fino, danas odlučih sebi dati neradni dan! Još plus je petak. Ma, ništa bolje. Napokon, osamnaestog dana oktobra uzeh da prelistam oktobarski ELLE, plus domaće smokve... Šećer za dušu, šećer za tijelo. Listam, čitam, uživam...kad ono Luna Loo piše o - promjenama! Kakva slučajnost! Čitam o izazovima, preispitivanjima, (ne)praćenju snova, i odjednom mi se čini kao da je krišom ulazila u moju sobu i bilježila moje misli dok spavam. Iskreno bilo ih je dosta "neudobnih" u posljednje vrijeme.
Čak je postalo tjeskobno i u agendi u kojoj je programski kod svakog mog dana... povremeno uhvatim sebe kako fantaziram o novoj, osjetim se kao preljubnik, pa se postidim. Ali! Ali, čitam dalje, kad ono: zdravo je promeniti planer tri meseca pre nove godine i upisati na prvu stranicu "Novo poglavlje". Hahah, baš mi je to trebalo da opravdam svoju "preljubničku savjest"! Dopustih sebi da bukvalno shvatim ovu rečenicu i krenuh u potragu za novom agendom i Novim poglavljem.
Potom poruka na viber, Sestra! Osmijeh, dva, tri... Zatim poziv na Ljubavni vikend, i nikada brži pristanak. Bez misli o obavezama, terminima, zaslugama... Samo - eto tako! Sve je nekako lakše kada se dogodi rez, pa start. Kraj Poglavlja Koje Zaista Treba Da Se Okonča i početak novog, srećnog, poletnog. Nemam predstavu šta ono nosi, ali znam da mi se baš sviđa!!!
Нема коментара:
Постави коментар